Ilustracija izrađena uz pomoć UI alata.
Što se događa kada umjetna inteligencija iz kurikula prijeđe u stvarnu učionicu? Kako učenici reagiraju na teme koje su im svakodnevno sve prisutnije, koje aktivnosti ih najviše motiviraju i s kojim se izazovima nastavnici susreću u njihovoj provedbi?
Upravo su to neka od pitanja na koja istraživanje provedbe kurikula „Umjetna inteligencija: od koncepta do primjene“, koje CARNET provodi u sklopu projekta BrAIn, nastoji odgovoriti.
Kurikuli su u školskoj godini 2024./2025. prvi put eksperimentalno provedeni u školama, a njihovu su provedbu od samog početka pratili nastavnici kroz akcijsko i anketno istraživanje. Iskustva iz prve godine provedbe poslužila su kao važna osnova za doradu kurikula. Istraživanje je nastavljeno i u školskoj godini 2025./2026. kako bi se pratilo kako se kurikuli primjenjuju u širem broju škola te kako se mijenjaju iskustva, potrebe i izazovi nastavnika.
Na taj je način i samo istraživanje dio procesa implementacije kurikula, odnosno dio ciklusa u kojem se iskustva iz učionice izravno vraćaju u daljnji razvoj kurikula i sustava podrške.
Dva pogleda na istu provedbu
Provedba kurikula istraživala se kroz dva povezana pristupa koji se međusobno nadopunjuju.
Kroz akcijsko istraživanje nastavnici sustavno prate vlastitu praksu, bilježe iskustva, promišljaju o provedenim aktivnostima i razmjenjuju ih s kolegama. Nakon prve godine eksperimentalne provedbe u kojoj je sudjelovalo 25 nastavnika iz 22 škole, proces se nastavio i u školskoj godini 2025./2026. s 19 sudionika iz 18 škola. Njihova su se iskustva prikupljala kroz istraživačke dnevnike, susrete zajednica praktičara, analizu učeničkih radova i završne narativne izvještaje.
S druge strane, kvantitativno anketno istraživanje poslužilo je za širu evaluaciju putem upitnika distribuiranih među svim nastavnicima diljem Hrvatske koji provode kurikule. Odgovori na upitnike su prikupljani u dva vala, u ožujku i lipnju 2026., s ciljem obuhvaćanja šireg konteksta provedbe u osnovnim i srednjim školama.
Dok je akcijsko istraživanje omogućiło dubinski, detaljniji uvid u ono što se događa tijekom samog nastavnog procesa i omogućilo uočavanje početnih obrazaca, anketni su upitnici prikazali šire obrasce i okvire provedbe.
Povezivanje teorije i prakse u učionici
Istraživački proces obuhvatio je nekoliko ključnih dimenzija nastavnog rada. Prije svega, analiziralo se kako se u praksi kombiniraju praktičan rad, istraživačko i projektno učenje te rad u parovima i timovima s ciljem razvoja kritičkog razmišljanja i dubljeg razumijevanja funkcioniranja UI sustava. Jednako tako, pratilo se kako učenici reagiraju na ponuđene sadržaje, na koji način prelaze s puke upotrebe alata za zabavu na sadržajnije razumijevanje tehnologije te koje im metode predstavljaju najbolju podlogu za usvajanje gradiva.
Istraživanje je također zabilježilo procese profesionalnog razvoja i jačanja kompetencija samih nastavnika. Pri tome je uočena važna uloga mentorstva, zajednica praktičara i interakcije u sklopu „kritičkog prijateljstva“ – oblika kolegijalne podrške u kojem nastavnici jedni drugima daju dobronamjerne, ali iskrene i konstruktivne povratne informacije s ciljem unapređenja vlastitog poučavanja. Istraživani su i načini na koje se nastavnici nose s izazovima poput pripreme nastave i odabira odgovarajućih digitalnih resursa.
U konačnici, na temelju prikupljenih iskustava s terena definirane su konkretne smjernice za doradu kurikula – od preporuka za razradu odgojno-obrazovnih ishoda i izradu dodatnih nastavnih materijala do uspostave kvalitetnije infrastrukture podrške i sustavne razmjene primjera dobre prakse.
Istraživanje koje se vraća u učionicu
Najvažnija poruka ovog procesa jest da se istraživački ciklus ne završava prikupljanjem podataka. Iskustva i povratne informacije nastavnika iz obaju istraživačkih pristupa izravno se koriste za oblikovanje novih materijala, prilagodbu edukacija i kontinuiranu doradu kurikula.
Upravo je takvo povezivanje istraživanja, iskustva iz prakse i razvoja kurikula ključno za stvaranje živog obrazovnog sustava koji se ne prilagođava tehnološkim promjenama tek nakon što se one dogode, nego pomaže učenicima i nastavnicima da ih zajedno razumiju i odgovorno oblikuju.
