U hotelu Imperial u Vodicama od 28. do 30. rujna 2026. održan je 2. Državni stručni skup stručnih suradnika u osnovnim školama uključenima u eksperimentalnu fazu provedbe Cjelodnevne škole (CDŠ).
Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih i Agencija za odgoj i obrazovanje okupili su stručne suradnike – pedagoge, socijalne pedagoge, psihologe, logopede, edukacijske rehabilitatore i knjižničare iz cijele Hrvatske s ciljem stvaranja uravnoteženog, pravednog i učinkovitog obrazovnog sustava.
Prvi stručni skup održan je u ožujku, a na temelju povratnih informacija o potrebama izabrana je tema „Stručni suradnici kao pokretači promjena u Cjelodnevnoj školi – Umjetna inteligencija (UI) kao podrška profesionalnom radu“, čime je pitanje primjene umjetne inteligencije u svakodnevnom radu škole postavljeno u središte trodnevnog programa.
Umjetna inteligencija u radu stručnih suradnika u sklopu CARNET-ovog projekta BrAIn
Stručno izlaganje „AI kao podrška profesionalnom radu stručnih suradnika“ održale su dr. sc. Klara Bilić i Nina Pavlović iz Hrvatske akademske i istraživačke mreže – CARNET. Izlaganje je pripremljeno u okviru projekta BrAIn, koji CARNET provodi uz financiranje Europskog socijalnog fonda plus (ESF+) i postavilo je okvir za razgovore o umjetnoj inteligenciji koji su se nastavili tijekom skupa.
Uvodni dio predavanja smjestio je raspravu o umjetnoj inteligenciji u širi društveni kontekst. Predavačice su se oslonile na literaturu koja propituje shvaćanje umjetne inteligencije kao neutralne tehnologije, uključujući kritiku pretjeranih očekivanja od tih sustava, pitanje utjecaja tehnoloških kompanija i pristranost algoritama. Zaključile su da umjetnu inteligenciju u obrazovanju treba koristiti, ali uz kritički i odgovoran pristup.
U drugom dijelu predstavljeni su nalazi istraživanja o korištenju umjetne inteligencije u obrazovnom radu. Ti se alati najčešće koriste za pripremne i administrativne poslove, a potreba za oprezom raste što se primjena više približava procjeni pojedinog učenika. Kao glavni rizici navedeni su pristranost, netočni rezultati, prekomjerno oslanjanje na automatizirane prijedloge i slabljenje profesionalne prosudbe.
Potom je prikazano pilot-istraživanje koje je provelo Hrvatsko katoličko sveučilište u sklopu projekta BrAIn u školskoj godini 2024./2025. U njemu je sudjelovalo 46 škola (24 osnovne i 22 srednje) iz 16 županija, a uzorak je obuhvatio 3913 učenika, 924 roditelja i skrbnika te 382 nastavnika, uz kvalitativni dio s 92 fokusne grupe i intervjua, među kojima su 23 intervjua sa stručnim suradnicima. Rezultati su pokazali da se umjetna inteligencija u školama najčešće koristi za tekstualne, repetitivne i pripremne zadatke.
Posebna pozornost posvećena je iskustvima petero stručnih suradnika, dvaju pedagoga i triju školskih knjižničarki, koji u svojim školama provode kurikul „Umjetna inteligencija: od koncepta do primjene”. Oni kurikul smatraju vrijednim alatom za preventivni i interdisciplinarni rad s učenicima te ističu velik interes učenika i vlastiti profesionalni napredak, a kao glavne prepreke navode dostupnost licenci, nedostatak vremena i ograničene resurse.
Treći dio predavanja donio je konkretne rezultate projekta BrAIn. Predstavljene su Smjernice za odgovornu primjenu umjetne inteligencije, koje određuju sedam uvjeta pouzdane primjene i odgovornosti pojedinih dionika, zatim Preporuke prilagođene stručnim suradnicima, koje se odnose na razvoj vlastitog znanja, rad s učenicima i suradnju unutar škole, te kurikuli „Umjetna inteligencija: od koncepta do primjene” za osnovnu i srednju školu. Svi dokumenti dostupni su na adresi https://brain.hr/kurikuli/.
Završni, praktični dio bio je posvećen korištenju chatbotova (ChatGPT, Claude, Gemini, NotebookLM, Perplexity i Grok) u radu stručnih suradnika. Zadaci su razvrstani u tri razine opreza, od onih koji se mogu bez rizika obavljati uz pomoć tih alata, preko onih koji zahtijevaju stručni nadzor, do onih za koje se alati ne smiju koristiti. Sudionici su dobili i pregled dobnih ograničenja, načina postupanja s podacima i cijena pojedinih alata te upute za pisanje dobrog upita (prompta), koji obuhvaća svrhu, kontekst, zadatak, ograničenja, format, izvore i provjerljivost rezultata.
Predavanje je zaključeno porukom da umjetna inteligencija stručnim suradnicima može ubrzati pripremne i administrativne poslove, ali ne smije preuzeti njihovu stručnu odgovornost niti zamijeniti odnos povjerenja s učenicima. Odgovorna primjena tih alata zahtijeva kritičku provjeru svakog rezultata, minimalan unos osobnih podataka i kontinuirano stručno usavršavanje.
Skup je 30. rujna zaključen predstavljanjem zaključaka iz radionica i rada po modelu World café, evaluacijom te službenim zatvaranjem. Tri dana rada u Vodicama potvrdila su da stručni suradnici u školama koje provode Cjelodnevnu školu imaju ključnu ulogu u povezivanju učitelja, učenika i roditelja te da im za tu ulogu trebaju i novi alati, uključujući promišljeno korištenje umjetne inteligencije. Preporuke oblikovane na skupu bit će polazište za daljnji razvoj modela Cjelodnevne škole u idućim fazama provedbe.
Osvrti s radionica
Saida Deljac, profesorica:
Radionica koju sam provela zvala se “Modeli planiranja i praćenja A2 programa u školama”. U uvodnom dijelu za sudionike je bilo pitanje o dosadašnjem iskustvu korištenja alata UI.
Iznenadio me podatak da 46,4 % sudionika do sada uopće nije koristilo UI alate u svom radu. Oni koji ih koriste najviše upotrebljavaju ChatGPT, nešto manje Gemini, a najmanje Copliot i Claude. Oni koji koriste UI alate najviše ih koriste za izradu materijala za nastavu i obrazace. Ključna poruka bi bila da su sudionici kroz radionicu donekle razumjeli kako iskoristiti UI alate kao pomoćnike koji njihov svakodnevni administrativni posao mogu učiniti bržim i učinkovitijim, mada smatram da im u tom segmentu treba još prakse i edukacije.
Dr.sc. Lidija Šaravanja, profesorica:
Sudionici su pokazali iskren interes za temu, ali i velik raspon prethodnog iskustva, kako u radu s alatima Microsoft Officea tako i s alatima umjetne inteligencije. Dio sudionika imao je poteškoća čak i s prijavom putem AAI identiteta, što pokazuje da se podrška digitalnim kompetencijama ne može podrazumijevati. Stavovi prema umjetnoj inteligenciji također se razlikuju. Sudionici s pozitivnim stavom već je koriste i pritom pokazuju visoku razinu svjesnosti o etičnosti i sigurnosti. Sudionici s negativnim stavom uglavnom ne žele da „UI razmišlja umjesto njih“, i to je zabrinutost koju treba ozbiljno shvatiti. Ipak, gotovo su se svi složili da im UI može pomoći u pojedinim fazama rada: u oluji ideja, razradi ideja i dijelu administrativnih poslova. Zato smatram da su potrebna daljnja stručna usavršavanja koja neće promovirati ni oduševljenje ni odbijanje, nego razvijati kritičko promišljanje i sigurnost u uporabi te pokazati da UI nije ni isključivo dobra ni isključivo loša pojava. Sudionici su također istaknuli da im je potrebna podrška savjetnika kada oni ili njihovi učitelji imaju pitanja o provedbi modela A2. Nakon zaključnog izlaganja ostala sam pri dojmu da se „autonomija“ škola, koju Ministarstvo naglašava, ne bi smjela miješati s nedostatkom jasnoće i potrebne podrške jer je autonomija najučinkovitija kad ima čvrst oslonac. Radionica „Učiti kako učiti“ bila je usmjerena na rad stručnih suradnika s pojedinim učenicima. Sudionicima je, međutim, najpotrebnija pomoć u radu sa skupinama učenika, to jest s razrednim odjelima, jer upravo tako najčešće pružaju podršku, održavanjem sati podrške u razredima. To upućuje i na potrebu za intenzivnijom suradnjom s učiteljima te s roditeljima.
Ključna poruka radionice?
Nadam se da su polaznici shvatili kako je umjetna inteligencija pomoćni alat kojim valja ovladati, a ne bojati ga se. Usporedila bih to s ovladavanjem vatrom: može biti iznimno opasna kad je izvan naše kontrole, no kako bi civilizacija napredovala da je nismo naučili koristiti? Također se nadam, u svjetlu svog doživljaja radionica, da će stručni suradnici nastaviti metaforički razmišljati o sljedećem: hoćemo li pred svaku oluju samo tražiti sklonište ili ćemo i graditi vjetrenjače?
Mirko Milak, profesor:
Na radionicama o modelima suradnje učitelja i stručnih suradnika, rad sa skupinama ostavio je vrlo pozitivan dojam. Sudionici su bili aktivni, otvoreni za razmjenu iskustava i posebno zainteresirani za konkretna rješenja koja mogu primijeniti u svakodnevnom radu. Često je istaknuta baš potreba za primjerima dobre prakse koji pokazuju kako se određena rješenja mogu stvarno provesti u školi pogotovo jer se praksa među školama razlikuje. Iz razgovora sam dobio dojam kako UI doživljavaju kao koristan alat kada je povezan s konkretnim zadatkom i stvarnom situacijom iz škole gdje je bilo posebno važno stalno naglašavati pravila privatnosti. Za daljnji razvoj Cjelodnevne škole ključno je jačati suradnju, razmjenu iskustava i praktičnu podršku te dostupnost konkretnih primjera i alata uz licence. Stručni suradnici iz radionice bi trebali ponijeti poruku da nije ključno pitanje hoćemo li koristiti umjetnu inteligenciju, nego kako ćemo je koristiti tako da osnažuje profesionalni rad, a istodobno čuva ljudsku dimenziju škole i odgovornost stručnjaka. U kontekstu Cjelodnevne škole to znači koristiti UI kao partnera u razmišljanju i alat za podršku, dok stručni suradnik ostaje nositelj profesionalne procjene, odgovornosti i odnosa s učenicima, učiteljima i roditeljima.
