Skupina kineskih znanstvenika i istraživača iz vodećih istraživačkih instituta predstavila je dugoročno predviđanje „Tech Predictions and Future Visions 2049”, koje razmatra kako bi se tehnologija i društvo mogli razvijati do sredine 21. stoljeća. Vizija obuhvaća deset ključnih područja, uključujući umjetnu inteligenciju, robotiku, računarstvo, energiju, zdravstvo, promet i istraživanje svemira.
Za razliku od mnogih rasprava koje napredne tehnologije često promatraju kroz prizmu rizika i gubitka kontrole, izvještaj zauzima optimističniji i razvojno usmjeren pristup. Umjetna inteligencija, pa čak i ideja superinteligentnih sustava, ne opisuje se prvenstveno kao prijetnja, nego kao potencijalna prilika pod uvjetom da se njezin razvoj i primjena usmjeravaju jasnim pravilima, etičkim okvirima i društvenim sporazumom.
Autori polaze od pretpostavke da će se AI snažno integrirati u svakodnevni život, od industrije i zdravstva do upravljanja složenim sustavima. Umjesto apokaliptičnih scenarija, naglasak je na pitanju kako tehnologiju oblikovati i usmjeravati, a ne samo kako je razvijati.
Obrazovanje u doba umjetne inteligencije
Posebno je zanimljiva vizija obrazovanja budućnosti. Predviđa se da će tradicionalni model obrazovanja, ograničen na određene životne faze i jedinstvene nastavne programe, postupno ustupati mjesto personaliziranom i cjeloživotnom učenju.
Umjetna inteligencija omogućit će obrazovne sustave koji se prilagođavaju pojedincu: njegovim interesima, sposobnostima i tempu učenja. Umjesto naglaska na pamćenju informacija i standardiziranim ispitima, u središtu će biti razvoj kritičkog mišljenja, kreativnosti, rješavanja problema i sposobnosti učenja tijekom cijelog života.
U takvom sustavu formalne diplome i certifikati gube dio svoje važnosti, dok kontinuirano usvajanje novih znanja i vještina postaje ključno, osobito u svijetu u kojem se tehnologije i zanimanja brzo mijenjaju.
Projekt BrAIn: promišljena primjena AI-ja u obrazovanju
Dok znanstveni izvještaji nude dugoročne projekcije, projekt BrAIn (Primjena digitalnih tehnologija temeljenih na umjetnoj inteligenciji u obrazovanju) već sada postavlja temelje za odgovoran odnos prema umjetnoj inteligenciji u hrvatskom školskom sustavu, baveći se pitanjima kako, zašto i pod kojim uvjetima AI ima mjesto u obrazovanju.
Projekt ne polazi od pretpostavke da je umjetna inteligencija nužno rješenje, već od potrebe da se njezina primjena razumije, kritički propita i po potrebi ograniči. Aktivnosti su usmjerene na to da nastavnici (p)ostanu stručnjaci koji odlučuju o uporabi tehnologije u nastavi, a ne njezini pasivni korisnici.
Fokus projekta je na nekoliko povezanih područja:
- Razvoj kurikula – izrađeni su kurikuli o umjetnoj inteligenciji za osnovne i srednje škole kako bi se ove teme uvodile sustavno, promišljeno i pedagoški utemeljeno.
- Edukacija odgojno-obrazovnih djelatnika – nastavnici se osnažuju za razumijevanje umjetne inteligencije, njezinu pedagošku primjenu i kritičko vrednovanje, uz očuvanje profesionalne autonomije u izboru metoda i alata.
- Personalizacija učenja – istražuje se primjena pametnih sustava za podršku učenju koji mogu pridonijeti prilagodbi nastave pojedinom učeniku, uz jasno razlikovanje pedagoški vođene personalizacije od automatiziranih (algoritamskih) preporuka bez stručne prosudbe.
- Istraživanja i smjernice – provode se znanstvena istraživanja o utjecaju umjetne inteligencije na obrazovanje te se izrađuju preporuke za etičku, sigurnu i odgovornu primjenu tehnologije u školama, uz razmatranje društvenih i pedagoških posljedica.
Na ovaj način ne promiče se umjetna inteligencija kao cilj sam po sebi, nego kao tema poučavanja i promišljanja. Time se već danas stvara okvir za informirane odluke u obrazovanju i jača uloga nastavnika kao nositelja pedagoške prosudbe u digitalnom okruženju.
Zaključak
Tehnološka budućnost nije unaprijed određena, nego ovisi o odlukama koje se donose danas. Umjetna inteligencija u obrazovanju otvara nove mogućnosti, ali i zahtijeva promišljanje o njezinoj svrsi, granicama i posljedicama, što se kroz projekt BrAIn nastoji promatrati u pedagoškom i društvenom kontekstu.
