Korištenje generativne umjetne inteligencije kao podrške učenju matematike sve je češće među srednjoškolcima, osobito u situacijama kada individualna pomoć nastavnika nije dostupna. Istraživanje provedeno na 330 učenika u Kini pokazuje da učenici imaju jasne preferencije o tome kako takva pomoć treba izgledati,
Učenici žele pomoć, ali ne žele da netko rješava zadatke umjesto njih. Većina učenika preferira natuknice i smjernice koje im pomažu da sami dođu do rješenja, a samo manji postotak želi da im AI ponudi govoto rješenje, što istraživači tumače kao želju za očuvanjem autonomije u učenju.
Učenici također imaju jasne stavove o vremenu intervencije. Najčešće žele pomoć u trenutku kada zapnu tijekom rješavanja zadatka ili kada ne razumiju problem, dok znatno manji broj učenika želi pomoć kada izgubi fokus. Proaktivna pomoć ocjenjuje se pozitivno u pogledu prilagodljivosti, ali istodobno izaziva i određenu razinu ometanja.
Kada je riječ o podacima, učenici su spremni dijeliti informacije o tome kako rješavaju zadatak (poput koraka i pogrešaka), ali znatno rjeđe pristaju na praćenje njihove pažnje i ponašanja tijekom rada.
